TIVĆANI I GOSTI PROSLAVILI DAN MLADOSTI

Torta za maršala Tita

Drug Zlatko Stošić, rođen u Ćupriji a sada žitelj Londona, morao je 25. maja biti u Tivtu. Ništa ga, kazivao je u Generalnom konzulatu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nije moglo spriječiti da se nađe na rivi koja se, uz sve mijene što su iza nas, i dalje zove „Obala Maršala Tita“ i da dočeka štafetu i svog voljenog „maršala“. I vidi „drugove“ od Vardara do Triglava.
Na motorima, sa slovenačkim zastavama iz vremena bratstva i jedinstva i dobro uvježbanim glasovima za izvođenje čuvene pjesme „Hej, brigade“, stigli su poštovaoci Titovog djela iz Ljubljane i Kranjske Gore. One sa juga predstavljale su dvije delagacije udruženja „Josip Broz Tito“, iz Skoplja i Velesa. A onih između Sežane i Đevđelije, sve sa domaćinima, kako očevici tvrde, bilo je par hiljada. I Titov unuk Josip Broz Joška, i general JNA, nekada načelnik generalštaba, a danas autor knjige „Bravar je bio bolji“ Sreten Mirković, i admiral Branko Mamula i ... Za provjeru masovnosti mogu da posluže snimci hrvatskih televizija RTL i Nova, Pinka Ina, TVCG, Budve. Ili Bi-Bi-Sija, čija je ekipa i prije dvadesetak dana boravila u Tivtu, opet zbog Konzulata i Tita.
U filmu o Jugoslaviji četvrt vijeka poslije Tita, biće mjesta i za priču o fudbalskom „Kupu Maršala Tita“ koji je okončan 4. maja. I koji će, mimo svjetskih običaja, ostati upamćen kao mnogo važnije takmičenje od ligaškog nadmetanja. Ne bi se, da nije tako, fudbaleri Bokelja, inače finalisti Kupa, oglušili o zabranu igranja malog fudbala dok traje Liga.
Na sam Dan mladosti, tačno u podne, održana je još jedna sportska manifestacija, jedriličarski „Kup mladosti“. I dok su katamarani plovili zalivom, u uvali Brdišta startovala je i štafeta. Izronjena sa dubina na kojima je razarač „Zagreb“ potopljen hrabrošću narodnih heroja Spasića i Mašare, krenula je uz obalu Boke. Prije nje, na Obalu Maršala Tita je stigao i sam „maršal“, satkan likom i umijećem glumca Dejana Đonovića. Raport mu je predao 86-godišnji major Jugoslevenske narodne armije u penziji Ivan Vulanović, a onda je na brodu „Vodena kočija“, Tito ugasio svijeće na torti, pa potom popričao sa „unukom“ i pionirima koji su i ove godine položili svečanu, pionirsku zakletvu.
Štafeta se čekala uz revolucionarne i borbene pjesme, rivom je odjekivalo „Zemljo moja“, „Druže Tito mi ti se kunemo“, „Računajte na nas“, igrali su članovi plesnih klubova, mažoretke i folkloraši. Nešto poslije 20 sati stigla je i štafeta. Iz barke ju je iznio, pa sa njom optrčao krug gradskom rivom Božo Petković, ronilac i kapiten košarkaškog kluba Teodo. Potom ju je predao radniku tivatskog remontnog zavoda „Sava Kovačević“ Franu Zankiju, a ovaj ju je u ime „pionira i omladine Jugoslavije“ predao „maršalu Titu“. Zanki je, kako tradicija nalaže, prenio i pozdrave iz Skoplja, Velesa, Mitrovice, Beograda, Subotice, cijele Crne Gore, Banjaluke, Drvara, Travnika, Rijeke, Kumrovca i Kočevja. Najvoljenijem sinu naroda i narodnosti i doživotnom predsjedniku Zanki se, sve sa brkovima „ala Valensa“, požalio na sudbinu Arsenala: „Ove radničke ruke, koje su ti godinama prenosile poruke istinske ljubavi, mira i sloge prinuđene su da skupe svoja jedra, ugase 118 godina dugu tradiciju bokokotorskog giganta i sklone se pred najezdom tranzicijskih vjetrova.“
Obraćajući se prisutnima „maršal“ je kazao da su prilikom njegovih ranijih dolazaka u Tivat radnici bili zadovoljni, a da se danas žale i štrajkuju kao što je on radio u brodogradilištu Kraljevica 1912. godine. Potom se osvrnuo i na referendumski rezultat: „Vidim da ste budućnost uzeli u svoje ruke. Povijesnim odlukama drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine vraćen je dio državnosti Crnoj Gori koja je sada voljom građana zaokružena do punog državnog suvereniteta. Ja vam želim da napravite dobru, uglednu i poštovanu državu kao što je to bila naša zajednička domovina SFRJ. Jednoga dana kada se nađete u toj ujedinjenoj Europi i kada ponovno budete išli od Triglava do Đevđelije i drugdje, bez pasoša i granica, sjetićete se da smo mi nekada već tako živjeli u Jugoslaviji.“ „Mi smo bili Europa mnogo prije ovih koji nas danas nadgledaju i drže nam lekcije iz demokratije“, poručio je „Tito“. Tada je sišao sa bine i na radost brojnih poštovalaca Titovog djela zaigrao „Kozaračko kolo“.
Dan mladosti na tivatskoj rivi okončan je nastupima Andrijane Božović, Nine Petković i grupe Dan poslije, Nine Žižić i Marije Božović, a priređen je i veličanstven vatromet. Dovoljno za zadovoljstvo i naredno viđenje. Dovoljno i za riječi zahvalnosti organizatoru, Generalnom konzulatu SFRJ iz Tivta i konzulu Marku Perković.