U RODNOM MJESTU SFRJ PRVI PUT OD NJENE SMRTI PROSLAVLJEN 29. NOVEMBAR

Sve je isto samo njega nema

Jajce - Komandir omladinske čete Jovo Joljić lutao je u četvrtak Jajcem kao da je izgubio svoje drugove, a ne državu. Čvrsto stežući zastavu SFRJ umjesto starački štap, Joljić je u dahu sasuo reporteru u diktafon: - Nema boljeg naroda od Jugoslovena kad ih držiš pod komandom. Ako malo popustiš, nema goreg naroda!
Podkozarac iz sela Cimetina nadomak Bosanske gradiške 78-godišnji Joljić odvažio se i klecajuci ušao u vrtlog kozaračkog kola. Kada se činilo da kolovođa ima napjeva za tri dana slavlja, desilo se čudo: kolo je stalo, usred Jajca na 29. novembar.
Hiljadu glava okrenulo se nalijevo odakle je stizao zvuk harmonike."Evo ih Slovenci!"
Dvjesta Tršćana i Istrana uz tihu partizansku popijevku prelazilo je uzani most na Plivi ne gledajući ni lijevo ni desno. Plave uniforme i kape sa tri roga lebdjele su u pravoj liniji. Aplauz dočeka bio je znak da je Jugoslavija kompletna, pa se krenulo na partizanski pasulj ispred muzeja AVNOJ-a.
Stojan Udovčić 55-godišnji fotolitograf iz Trsta na titovki je pored petokrake zakačio srebrnu značku graničara.
- Nijesam rođen u Italiji, rođen sam u Trstu - kaže on.
Ispred kamene zgrade predratnog sokolskog društva, u kome je Tito postao maršal, kutlača nije mogla da stigne da dovoljno puni za gladnu vojsku.
Mahom autobusima stigli su iz Bosne, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije. Plastični tanjir pušio se i pod brkovima Ivana Vulanovića mornaričkog majora JNA iz Tivta.
- Sve mislim noćas da se vratila Jugoslavija...koliko ja maštam - kaže 88-godišnji Vulanović.
Pored njega pognut stajao je dva metra visoki mladić sa crvenom kapuljačom i minđušom, blago pognut u reperskom stilu. Došao je iz riječkog udruženja "Josip Brot Tito", ali neće da otkrije kako se zove ni čime se bavi.
- Mogu nam reći što hoće, ali tada se nije ginulo, ljudi su živjeli. Ovo što je izginulo mladosti, moje generacije, to je bilo nizašta i nizakoga! Za njihove interese i njihove novce. A, oni su cijelo vrijeme žderali, pili i pljačkali i na kraju sve prodali strancima - priča Riječanin.
Na dukserici mu je odštampan Kunov portet maršala Tita sa natpisom "Vaše vreme ističe".
Vrijeme je bilo da u vijećnici AVNOJ-a zagrmi himna "Hej Sloveni". Djevojački hor i bleh muziku nadjačalo je oko pet stotina "vijećnika", a čučalo je samo nekoliko fotoreportera.
Da bi se obnovilo zdanje u kome je Tito postao maršal uloženo je oko 120.000 eura. Na zidovima muzeja je kao 1943. godine tamnocrvenom farbom ispisano: Živjeli naši saveznici SSSR, Amerika i Engleska. Živio drug Staljin!
Amerikanac Danijel, solidno je savladao srpsko-hrvatski-bosansko-crnogorski jezik i razumije što te parole znače.
On ne ispušta fotoaparat iz ruke i okida gdje god vidi crvenu boju.
- Nije da ljudi u Americi gledaju isto na komunizam i fašizam kao što se misli. Imaju više razumijevanja za komunizam, posebno ako nije vezan za SSSR - kaže hladnim tonom postidplomac iz Detroita.
Ni jedini pravi vijećnik AVNOJ-a na proslavi Ljubo Babić nije padao u nostalgični sevdah.
- Sada je glavno da se ove novostvorene države srede, da zavlada zakon, da se protjera mafija i bezakonje - rekao je Babić nekada komandant sedme krajiške divizije u prepunoj sali Opštine na okruglom stolu "Značaj odluka AVNOJ-a".
Dok je Babić s podignutim kažipstom govorio o lijevim skretanjima, do ulaza Opštine je dopirao glas Branimira Štulića iz obližnjeg kafića "Krug".
Koncert gupe "Azra" iz studentskog kulturnog centra u Beogradu 1983. godine odvrnuo je gazda Mahir, rođen 1985. godine. Desetak dugokosih srednjoškolaca u kožnim jaknama i starkama rekli su da ne znaju mnogo o 29. novembru. Ali, znali su naizust sve Džonijeve pjesme.